Eddig jutottunk
A projekt kezdete óta, és a szálláshelyen tartózkodó felhasználók értékelését követően, átfogó előkészítés kezdődött. Az előkészítés célja, hogy a kedvezményezetteket otthonukban a lehető leghamarabb felkészítse a különböző élethelyzetekre, amelyek naponta várják őket a közösségi életben. Ez gyakorlatilag azt jelenti, hogy újra kell éleszteni a régebbi ismereteiket, vagy új ismereteket szerezni a társadalmi környezetben való napi működéshez.
Így a felhasználók az otthonon kívüli életet próbálták el, ideértve a közösségi tevékenységeket is a boltban, a piacon ... a helyiségek tisztántartása, személyes higiénia, ételek elkészítése, ünnepekre való készülés és azok megünneplése, és így tovább.
2018 decemberében az Bácskossuthfalvi helyi közösséggel szerződést kötöttek lakóépületük használatára, a projekten belüli lakóegységek építésére és berendezésére annak érdekében, hogy a felhasználókat természetesebb környezetben, azaz olyan környezetben előkészítsék, amely leginkább hasonlít ahhoz a környezethez, amelyben majd a támogatással élni fognak.
A kedvezményezettek felkészülésével párhuzamosan történt a szakmai támogatás javításának folyamata két képzésen és két tanulmányi látogatáson keresztül. A képzések a szociális védelmi intézmény átalakulását, a tervezés fontosságát, a terv kidolgozását és a felhasználók felkészítését érintette.
A tanulmányút során 2018 júniusában, Szlovákiában és Szerbiában jó példákat láthattunk. Szlovákiában egy átalakításban levő intézményt látogattunk meg, ahol kisebb lakóközösségekbe való lebontással foglalkoznak a felhasználókkal, magas színvonalú szolgáltatást és életminőséget biztosítva, időben történő szakmai támogatással. A helyszínen láthattuk, hogy a nagyon súlyos fejlődési fogyatékossággal élő felhasználók támogatott otthonokban élhetnek. Szerbiában meglátogattunk egy támogatott lakótelepi közösséget Veliki Gradište-n, melynek hat kedvezményezettje van a Gvozden Jovancicevic Intézetből Veliki Popovacból. Ebben a látogatásban azt a rendkívül fontos dolgot láthattuk, hogy a szolgáltatás igénybevevői a helyi közösségben különböző pozíciókat töltenek be, ami nagyon fontos a közösségi tevékenységekben való részvétel folyamatában és az intézménytelenítés helyes céljának elérésében.
2018 novemberében egy közgyűlést szerveztünk a faluban, ahová meghívtuk a helybélieket, és külön személyes meghívókat küldtünk a jövőbeli szomszédaiknak, hogy megismerjék a projekt célját, a szolgáltatási koncepciót és magukat a felhasználókat. A meghívottaknak lehetőségük volt kérdéseket feltenni és választ kapniuk a intézménytelenítési folyamatra vonatkozó esetleges kétségeikre.
A projekt programjának és a környezet befogadóképességének előmozdítása érdekében, külön hangsúlyt fektetve a fiatalokra, különböző sporteseményeken vettünk részt, ahol jó eredményeket értünk el Topolya és Bácskossuthfalva labdarúgó-versenyein.
A projekten belül az előző időszakban két kerekasztal-megbeszélésre került sor a "Támogatott lakásszolgáltatások fenntarthatósága" és "A támogatott lakhatási szolgáltatások engedélyezési folyamatának kihívásai" témában. A témákat a legtöbb intézményre és a kedvezményezettekre vonatkozó jelentőségük alapján választották ki. A köztársasági és a szociális védelmi intézmények képviselői, a kedvezményezettek elhelyezésére szolgáló intézmények képviselői, a szociális munkaügyi és a helyi önkormányzat képviselői is jelen voltak a kerekasztal-megbeszéléseken. Az egyik résztvevő egy ilyen lakásszolgáltatás igazgatója volt Szlovákiából, aki a résztvevőknek beszélt a szlovákiai intézmények intézményesítésének és átalakításának folyamatáról. Mindkét nap alatt összegeztük a támogatói szolgálat területén fennálló helyzetet, az alapvető nehézségeket, és a résztvevők aktívan részt vettek a támogatási szolgáltatások minőségének javítására irányuló javaslatok kialakításában. A fontosabb kérdések közül néhány: a nemzeti szociális védelmi stratégia kialakítása, a célzott pénzforrások felhasználása, az önkormányzatok hatásköre, a támogatási szolgáltatások finanszírozása, az üzleti kapacitás helyreállítása, a további lakhatás megelőzése, a szociális védelmi szolgáltatások fejlesztése, a foglalkoztatás tilalmának megszüntetése, és a szolgáltatók hálózatba kapcsolása.
Mi áll előttünk?
A következő időszakban két lakóegység építését és felszerelését várjuk, amelyekben nyolc lakó fog élni. A jövőbeli lakók alakítják a környezetüket, a lakásokat, udvarokat és mindenekelőtt - életüket a törekvéseiknek megfelelően.
A költözés után az a cél, hogy a felhasználóknak megfelelő támogatási programokat hozzanak létre a különböző közösségi tevékenységekben való aktív részvételük elősegítésére, valamint önállóságuk és közösségben való részvételük ösztönzése érdekében.
Aktív részévé akarunk válni a közösségnek, jószomszédi kapcsolatokat kialakítani és azokat fenntartani, a helyi közösség erőforrásainak hozzájárulásával és felhasználásával.
Szeretnénk Önökkel együtt élni, nem csak egymás mellett.
Tokom procesa pripreme korisnici su prolazili kroz razne radionice, kako bi im se približile aktivnosti svakodnevnog života, koje nisu bili u prilici da usvoje i nauče u Domu.
U prvih šest meseci, u proces pripreme bilo je uključeno dvadeset korisnika. Svakodnevno smo pratili njihovo ponašanje, motivaciju, kao i napredak. U ovom periodu, neki korisnici su sami odustali, neki nisu mogli da prate tempo usvajanja novih znanja, a neki nisu bili spremni da menjaju svoje dugogodišnje navike, te smo izabrali njih osam za dalji rad i iseljenje.
Radionice su se bazirale na sledeće aktivnosti:
- Održavanje lične higijene i higijene prostora (lična higijena, higijena garderobe i obuće, higijena soba, toaleta, uređivanje bašte i sl.)
- Korišćenje resursa zajednice ( korišćenje usluga Pošte, policije, vatrogasaca, banke, prodavnice, frizera, kao i odlazak u pozorište ili kulturno-umetničke manifestacije)
- Komunikacija, međuljudski odnosi i adekvatno ponašanje sa poznatim i nepoznatim osobama (predupređenje i suzbijanje konflikata, adekvatna komunikacija, maniri, lepo ponašanje u javnosti...)
- Pripreme obroka i napitaka, korišćenje malih kućnih aparata (kulinarske radionice, upotreba telefona, veš mašine, pegle i sl...)
- Orijentacija u prostoru i vremenu
- Kupovina i raspolaganje novcem ( pojam i vrednost novca, racionalno trošenje sredstava, štednja...)
- Poštovanje pravila i izbegavanje opasnosti (uspostavljanje novih pravila i njihovo poštovanje, adekvatno ponašanje u saobraćaju, poznavanje važnih brojeva telefona...), i druge.
Najposećenije radionice su bile one koje su uključivale pripremu novih jela i kolača. Svi su uživali u ukusima koje su sami pripremili. Takođe, aktivnosti koje su uključivale šetnju, izlazak u selo, izlete, kupovinu bile su najposećenije i njima su se najviše radovali. Korisnici nikada nisu krili uzbuđenje i veliku želju da postanu deo zajednice, ali najviše se raduju zato što će svoje slobodno vreme uređivati po svojim mogućnostima i željama.
Iako su svi korisnici prošli kroz proces pripreme, nisu svi na istom nivou znanja u svakoj oblasti. Nekome bolje ide kuvanje, nekome upotreba aparata, nekome čišćenje, ali su svi spremni i motivisani da budu dobri susedi i članovi zajdenice.
Cilj pripreme bio je da se korisnici pripreme na što samostalnije funkcionisanje, da pokušamo da razbijemo neke dugogodišnje navike stečene u instituciji i da samostalnije odlučuju o svom životu. Njih osmoro je spremno na velike promene koje slede, uz našu malu asistenciju.
U martu 2018. smo bili na koncertu Lepe Brene u Subotici. Pre koncerta smo išli u poslastičarnicu. Svi su ljubitelji kolača, tako da nam je ovde bilo jako lepo i ukusno. Lepu Brenu svi vole, i sve njene pesme pevaju u glas. Provod je ovde unapred bio zagarantovan, a nama je posebno ostao u sećanju, zato što ne idemo često na ovakva velika dešavanja. Organizatori koncerta su prepoznali našu veliku želju da slušamo Lepu Brenu uživo, te su nam karte poklonili.
Neke od najposećenijih radionica bile su kulinarske radionce. Učili smo da pripremamo razna jela, poslastice, zimnicu... Čak smo učestvovali i na manifestaciji „Izađi mi na teglu“, koja je održana u Bačkoj Topoli. Iako nismo pobedili,bez lažne skromnosti, naš ajvar je bio najukusniji.
Krajem septembra 2018. smo spremali džem od jabuka, po receptu jedne od naših asistentkinja. Svi su učestvovali u pripremi. Neko je sakupljao jabuke, neko ih je ljuštio i sekao, neko je mešao dok se džem kuvao, i svi su bili nestrpljivi da probaju svoj proizvod. Dok se džem hladio, dogovarali smo se šta sve možemo sa njim spremati dalje – palačinke, kolač sa džemom, ili da ga , najjednostavnije namažemo na hleb. Nikome taj dan nije bilo teško da radi, jer svi vole ukus domaćeg džema.
Najveća radost je napraviti nešto svojim rukama, a kada je ukusno i slatko, ponos je još veći.
Osim kulinarstva, radili smo i na lepom ponašanju i manirima: za stolom, u šetnji, u razgovoru sa drugima, dok telefoniramo... Lako smo se podsetili onoga što smo zaboravili, a još lakše naučili što nismo znali. Imali smo motivaciju da budemo još pristojniji i ljubazniji, a to je da budemo deo zajednice, da nas vide kao kulturne i uzorne komšije.
Radili smo na orijentaciji u prostoru. U početku smo išli do sela sa asistentima, da bismo se upoznali sa pravilima saobraćaja i kretanja po ulicama i trotoarima. Takođe smo se upoznavali sa selom, sa institucijama, sa prodavnicama, ali smo i naučili kako da dođemo da naših prijatelja koji su već izašli u kućice. Prija nam svaki izlazak, jer se osećamo sigurnijima u sebe i svoje poznavanje sela i njegovih mogućnosti. Sada, većina nas može samostalno da ode do sela, na pijacu, u prodavnicu ili u šetnju. Brzo smo postali omiljeni, jer umemo da širimo pozitivnu energiju.
Veliku pažnju smo pridavali radionicama koje su se ticale lične higijene. Radili smo na osamostaljivanju pri kupanju, brijanju, pranju zuba. U početku je bilo teže da menjamo navike, ali smo bili uporni. Higijenu prostora smo svi održavali i u domu, ali smo pažnju posvetili podeli posla i tome koliko često treba čistiti i prati u kući. Takođe, većina nas nije umela da koristi male kućne aparate. Nismo svi savladali upotrebu svakog aparata, ali neko zna da uključi mašinu za veš, neko zna da koristi telefon, neko uživa u usisavanju kuće, tako da smo sigurni da ćemo odlično funkcionisati kao tim u našem novom domu.
Sve radionice koje smo prošli imale su za cilj da nam približe način života koji je nama dalek, ali svi smo bili spremni da mu se približimo. Nismo naučili svi sve, ali zajedno smo jedna mala zajednica koja može da održava jedno domaćinstvo. Ako nam negde ne bude išlo po planu, asistenti će nam pomoći. A, mi ćemo učiti daljei iznova, jer, kako kažu: „Ponavljanje je majka učenja“.